Ostaci drva kod piljevine,ili manje grancice.

Diva Grabovčeva je bila jedna mlada zena koja je živila sredinom 17. stoljeca u Rami na sjeveru Hercegovine i koja je postala nacionalnom legendom.

Njen život je bio drama mlade Hrvatice, i s time katolkinje.
U njeno vrijeme je Hercegovina bila pod Turskim vladarima koji su držali Hrvatski narod pod pritiskom.
Kad je imala 20 godina u nju se zaljubio Beg Dzafer Kovcic , vladar susjedne regije Kupresa. Unatoc svih njegovih ponuda, ona ga je odbijala jer se nije htjela udati za covjeka islamske vjeroispovjesti.
Nakon vise odbijenica kojih je dala Begu, pobjegla je u brda gdje ju je Beg nasao i nozem ubio. Jedan njen prijatelj Arslan, takodjer islamske vjere, osvetio ju je i ubio Bega.

U Selu Scit kod Rame stoji jos danas dan njen grob. Osim toga postoje mnogi tekstovi i pjesme o njoj.

(c) CroTalk

Revolucija (lat.) jest prevrat u fizickom svijetu kao i u polotickom i drustvenom zivotu naroda.
Svaki potres,kojim se staro rusi,a novo nastaje ili barem dolazi do izrazaja.Takodjer mozemo reci da je to temeljita izmjena drustvenog sustava,narocito njegovih dospodarskih temelja i odnosa vlasnistva.

Neke od revolucija koje su obiljezile povijest nasu :
Ustanak Nizozemaca (Nizozemska) 1572.godine
Julska revolucija (  Francuska) 1830.godine
Ruska revolucija (Rusija) 1905/06.godine
Novembarska revolucija (Njemacka,  Austrija) 1918.godine

Godine 1573. nakon sto su se uzalud zalili caru i banu na zlodjela stranih plemica, seljaci su u znak protesta prestali placati nerazumne poreze. Tako je jedan od najgorih plemica Franjo Tahi (Tahy) poslao svoje naoruzane placenike, ali su ih seljaci s oruzjem spremno docekali. Zbog tog otpora Hrvatski sabor je seljake proglasio izdajicama domovine, na što su oni odgovorili sveopcim ustankom protiv feudalnih gospodara.

Za vodju bune izabran je Ambroz Gubec (kasnije nazvan Matija) iz Gornje Stubice. Seljaci se nisu samo ogranicili na rusenje nepravednog poretka, nego su napravili program po kojem su planirali ukinuti vladavinu plemstva i uspostaviti seljacku vladu, koja ce voditi brigu o porezima i drugim davanjima za obranu domovine od Turaka. Gubec je sa svojim najblizim suradnicima i prijateljima Ilijom Gregoricem, Andrijom Pasancem, Nikolom Pozepcom, Vinkom Lepoicem i drugima podigao seljake na ustanak krajem sijecnja god. 1573. Pokret seljaka brzo se prosirio, a buna je zahvatila 60 vlastelinstava na podrucjima Hrvatske i Slovenije.

Feudalna vojska je brzo slomila bunu. Tako je već 5. veljace 1573. kod Krskog slovenske kmetove predvodjene Nikolom Kupinicem rastjerao kapetan zumberackih uskoka Josip Thurn, a dan kasnije je podban Gaspar Alapic razbio kmetsku vojsku kod Kerestinaca. Jedino su ostali neporazeni Gupčevi pobunjenici u Hrvatskom zagorju kod Stubickih Toplica, koje je 9. veljace 1573. napala plemicka vojska pod vodstvom Gaspara Alapica. Iako su seljaci bili lose naoruzani i bez konjanstva, pruzili su tako zestok otpor, da se nije znalo tko ce pobijediti sve dok feudalnoj vojsci nije stigla pomoc.

Gubec je nakon bitke zarobljen i odveden u Zagreb, gdje je okrutno pogubljen na Markovom trgu 14. veljace god. 1573.

August Šenoa (Zagreb, 14. studenog 1838. - Zagreb, 13. prosinca 1881.), hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist.

Pučku je školu i gimnaziju pohađao u Zagrebu i Pečuhu, a studirao je pravo u Pragu i Zagrebu, no studij nije završio. Nakon uređivanja listova u Beču vraća se 1866. u Zagreb i radi u uredništvu "Pozora", a potom kao gradski bilježnik i gradski senator. Bijaše ravnateljem i dramaturgom u Hrvatskom zemaljskome kazalištu (prethodnici HNK), urednikom društvenoknjiževnoga časopisa "Vijenac" i potpredsjednikom Matice hrvatske. Prevodio je s njemačkoga, francuskoga, češkoga i engleskoga.

Najutjecajniji i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, Šenoa je istinski tvorac moderne hrvatske književnosti - dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac (djelo Petra Zoranića samo uvjetno možemo nazvati romanom, dok se Ilirci nisu ni okušali na tom polju), autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda (često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca).

Šenoa se okušao u svim književnim vrstama, i velikom broju je ili zaorao prvu brazdu, ili ostavio pisanu baštinu koju su kasniji pisci nasljedovali (a nerijetko se i pokušavali osloboditi autorova utjecaja). U javnosti se prvo pročuo kao novinar dopisima iz Praga za "Pozor", osobito političkim člancima i feljtonima "Praški listovi". Godine 1862. Šenoa udara temelje modernom hrvatskom feljtonu, osigurava mu dignitet i pretvara ga u eminentno literarni žanr. U seriji feljtona Zagrebulje ("Pozor", 1866-67; "Vijenac", 1877, 1879-80) izražajnim stilom i razornim satiričkim diskursom komentira aktualne, često negativne pojave u zagrebačkoj svakodnevnici: odnarođenost, njemčarenje, licemjerje i konformizam. Feljtoni su imali velikoga odjeka u javnosti, a javili su se i brojni oponašatelji (Rikard Jorgovanić, Kovačić), ali će tek Matoš ne samo nasljedovati, nego i razviti tip Šenoina podlistka.
Najveći je umjetnički domet ostvario kao romanopisac. Šenoa je uveo roman u hrvatsku književnost i odgojio čitateljsku publiku kojoj je ta, u Europi druge polovice 19. stoljeća dominantna književna vrsta, postala omiljenim štivom. U skladu s literarnim programom koji je formulirao u kritičko-polemičkom tekstu "Naša književnost",1865, Šenoin je veliki romaneskni projekt usmjeren na građu iz nacionalne povijesti te na suvremene događaje. No povijesni romani zauzimaju ipak središnje mjesto u njegovu opusu. Napisao ih je pet.
Napisavši u manje od dvadeset godina opus od preko dvadeset svezaka, Šenoa je zasnovao modernu hrvatsku književnost na svim poljima. Kakav bi oblik imala ne samo hrvatska pisana riječ, nego i kultura općenito, da nije bilo Šenoe – nemoguće je i zamisliti.

Zbog njegove veličine i udjela kojeg je imao u hrvatskoj književnosti, razdoblje oko njegove smrti naziva se Šenoino doba.

Djela :
1865. Naša književnost
1866. Ljubica
1867. Zagrebulje
1871. Zlatarevo zlato
1873. Prijan Lovro
1876. Čuvaj se senjske ruke
1877. Seljačka buna
1878. Diogenes, Karanfil s pjesnikova groba
1879. Prosjak Luka
1882. posthumno (Tomić) Kletva

Roman je književna vrsta, katkad ironično nazvan pripoviješću s više od 60.000 riječi. Roman je najopsežniji i najsloženiji prozni oblik. Pisac pripovjedač niže brojne događaje, likove, opise, prikazuje društvo kao cjelinu.

Danas je to najpopularnija književna forma.Cijeli spektar tematike je moguce izabrati.

Književnost je umjetnost riječi. Umjetnik (pisac) pokušava čitatelju prenijeti nešto, bilo impresiju, znanje ili zabaviti ga, radnjom ili opet postavljanjem pitanja koja će zaintrigirati čitatelja. Ono djelo koje uspije pobuditi sve ove reakcije kod čitatelja nazivamo umjetnošću, ono koje zadovolji tek djelomično poneki kriterij - nazivamo komercijalom.

Književni rodovi
-Lirika
-Epika
-Drama

Književni žanrovi
-Autobiografija
-Bajka
-Biografija
-Dječja književnost
-Dnevnik
-Kriminalistički
-Ljubavni
-Misterija
-Obiteljska saga
-Povijesni
-Saga
-Satira
-Spekulativna fikcija
-Fantastika (fantasy)
-Horror
-Znanstvena fantastika
-Triler
-Western

Slikarstvo je sve što nastaje umjetničkim slikanjem; osnovni likovni element je ploha.

Slikanje je postupak gdje se nečim nanosi mješavina pigmenta i ljepila na podlogu. Tako nastaje slika. Čovjek koji se ozbiljno bavi slikanjem jest slikar.

Crtanje je postupak gdje se nešto pritišće ili miče po površini i ostavlja tragove na njoj. Tako nastaje crtež. Čovjek koji se ozbiljno bavi crtanjem jest crtač.

Podloga je često napeto platno, koje se unaprijed priprema za slikanje ovisno o vrsti boje koja će se koristiti. Slike i crteži obično se stavljaju u okvir i vješaju na zid, ali ima i mnogo drugih načina izlaganja.

Smjerovi u slikarstvu:
-Paleolitska umjetnost
-Romanika
-Gotika
-Renesansa
-Manirizam
-Barok
-Romantizam
-Klasicizam
-Realizam
-Impresionizam
-Ekspresionizam
-Nadrealizam
-Futurizam
-Pop art
-Kinetics art
-Art_Nouveau
-Kubizam
-Fovizam
-Dadaizam

Neki od poznatih slikara su :
-Leonardo da Vinci
-Salvador Dali
-Vincent van Gogh
-Pablo Picasso
-Andy Warhol
-Rembrandt

Umjetnost je osobita ljudska djelatnost čije se značenje konstituira u složenom komunikacijskom procesu između umjetnika, umjetničkog djela i publike. Različita su značenja pridodavana umjetnosti u različitim povijesnim periodima, no od početka modernog doba skloni smo umjetnosti pridavati slijedeće osobine: svaka pojedina umjetnost posjeduje vlastiti visoko razvijeni i autonomni jezik; umjetnost ima neovisnu i slobodnu poziciju u društvu; umjetnost nema društveno propisanu svrhu; svrha umjetnosti leži u ispunjavanju njene modernistički definirane prirode, koju određuju ideje slobode, imaginacije, individualnosti, otkrića, eksperimenta, pobune, ljepote, istine, pravde, uglavnom društvenih ideja na kojima se od francuske revolucije u većini svojih segmenata temelji Zapadno društvo.

Obilježje moderne i postmoderne umjetnosti jest pluralitet umjetničkih jezika, umjetničkih stilova, ideja i ideologija, pa za razliku od većine prošlih umjetničkih razdoblja (drevni Egipat, antička umjetnost, bizantska umjetnost itd.) ne možemo govoriti o jednom dominantnom umjetničkom pokretu ili stilu, nego različitim, nerijetko i suprotstavljenim umjetničkim praksama. Umjetnost i njezin svijet, u suvremenom društvu, ne čini samo ono što vidimo, čujemo, čitamo, opipavamo, ono što percipiramo kao umjetnički objekt, nego i cijeli jedan "nevidljivi" svijet znanja o umjetnosti, o njezinoj povijesti, njezinom jeziku, njezinim brzim i aktualnim kretanjima, posredovanim različitim i brojnim kulturalnim institucijama (muzeji, galerije, knjižnice, izdavači, umjetnička kritika, komcertne dvorane, operne kuće, teorija umjetnosti, estetika itd.).

Premda riječ "umjetnost" danas uglavnom označava likovne, odnosno vizualne umjetnosti, u tradicionalnom smislu riječi pod umjetnošću podrazumijevamo književnost, glazbu, likovnu umjetnost i filmsku umjetnost. Svaka se od ovih makro-umjetnosti može dodatno dijeliti na umjetničke discipline, rodove, vrste itd: književnost možemo podijeliti na prozu, liriku i dramu, od kuda dalje možemo doći do scenske ili plesne umjetnosti i sl.; glazbu možemo podijeliti na tradicionalnu, klasičnu, jazz i rock glazbu, od kuda dalje možemo doći do pjevačke ili sviračke umjetnosti; likovnu umjetnost na slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu, od kuda dalje možemo doći do umjetnosti performansa, video umjetnosti, fotografske umjetnosti, internet umjetnosti i sl..

Tradicionalni popis umjetnosti navodi ih 6; pojavom filma, on je stavljen kao sedma umjetnost, a pojavom stripa, on je nazvan deveta umjetnost ;
glazba , drama , književnost , slikarstvo,kiparstvo , arhitektura , film , ples , strip .

Afekt (lat.) jest uzrujanost,jako uzbudjenje,sto često prate tjelesni znakovi (lupanje srca,navala krvi u glavu,ubrzano disanje itd.) ili duševni (popuštanje volje,pa se ne zna svladati).

Afektivan = uzbudljiv,osjećajan
Primarni afekt znaci prve znakove bolesti.