Računajte na nas...



Da stavim ovu sliku i ovaj naslov natjerao me natpis u Večernjem i Jutarnjem listu. Kao što se vidi na ovoj slici , ovaj mladi čovjek ili dječak od 14g , nizašto je pretučen u Sesvetama prošli četvrtak. Od par 17-njaka ni kriv ni dužan. Kriv je samo što se našao u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. I kad svaki normalan čovjek ili čitalac vidi ovo užasno djelo što se desilo ovom dječaku , upita se gdje mi to živimo i skim mi to živimo. Što se ovo sa nama dešava?! Je li ovo što smo tražili ili čeznuli u onom sistemu? Dokle smo to dogurali kao ljudi i kao zajednica? Vjerujem da nismo ovo tražili i čeznuli za ovim. Međutim to se oko nas svaki dan sve više i više dešava. I to je gorka činjenica. Za ovo što se ovom dječaku ili još kojem djetetu desilo krivicu snosimo mi sami kao zajednica. Ovi što su ga premlatili snose največu krivicu , ali ni mi ne kasnimo puno za njima…Jednostavno smo popustili kao ljudi , odali se trci za lovom i prestižom. Zaboravili ili bacili u stranu stare vrijednosti. A , to je poštivanje samih sebe i drugih oko sebe. Svatko je od nas postao bog i batina za sve. Nikome se ne smije ništa reči ili kazati. Ne daj bože kritike. Postali smo negativno osjetljivi kao nitroglycerin. Samo malo fali i eto explozije. Ne dao bog nekome reči da mu je dijete učinilo grešku ili štetu napravilo. Bože sačuvaj. Ili če onaj koji to kaže dobiti „među rogove“ ili če mu cijela obitelj soćno biti poslana u 101-u p.m. Tu je i država zakazala sa svojim glupim zakonima o maloljetnicima. Kao da su pisani samo reda radi. Nek nešto ima i na tu temu. A , ne sa svrhom da se uvedu neka pravila ponašanja i edukacije. Bože moj , tako nam je manje sve više površno...Kao i mi sami što smo...mislim da je vrijeme da se zapitamo jel nam ovo treba i kako da se toga zla riješimo.

80-ih godina prošlog milenijuma bila je jedna pjesma od Đorđa Balaševića RAČUNAJTE NA NAS. I pjesma je bila posvećena Titu i ondašnjoj omladini. Koja za razliku od ove moderene ,demokratske nije radila ove sačekuše nego bi se računi sređivali momački i pošteno. E ,kad je ta pjesma bila u to doba aktuelna , u mom mjestu netko razbije novu rasvjetu u parku. I tih dana svi su se pitali tko je počinitelj tog vandalizma. Mali su imali razne verzije , murija je svoj posao obavljala po ondašnjim pravilima. I tako jednog dana moj stari poznanik šetao tim parkom i slučajno ga zaustavi milicioner i pita: „Boga ti znaš li ti ko je ovo razbio?“ Ovaj mu ko iz topa odmah reče: „Znam ko je. To su ti oni razbili što pjevaju Računajte na nas.“ Tadašnji milicioner nešto promrlja u sebi i ode. Sigurno je pomislio koja li sam ja budala pa ga i pitam. Izgleda da smo opet dobili generaciju Računajte na nas. Rade šta hoće. Suda i zakona im nema. Kad ih policija uhapsi ili se upišaju ili useru u gaće. I onda cmizdre po sudu kako nisu tako mislili i bla,bla.bla...Tada se i njihovi matori jave i kažu kako oni nisu krivi da je to sve namješteno itd. E , u moje doba to im ne bi palo na pamet. Jer bi odmah bili pregaženi+bi od svojih matorih dobili po porciju zato što su ih obrukali itd. Međutim danas to tako ne ide. Srama više nema. Nitko se ne stidi svog neponašanja ili nedjela. Sve je postalo normalno itd. U moje doba nisam imao kad da koga čekam nego sam sam morao da zaradim za džeparac i za ostale svoje prohtjeve. A , ne da sa još trojicom mlatim mlađe i slabije. I da budem cool. Ako se tuklo nije bilo podmuklosti nego je bilo fer. Ili dobiješ po nosu ili ti izađeš kao pobjednik. I nitko od nas nije završavao na klinici ili traumatologiji. Danas je drugačije. Nađu se tako njih 4 ili 5 i sačekaju te i pregaze. Gaze te dokle god trzaš. Naravno njih 4 ili 5 “hrabrih”. Imaju dečki muda. E , niti oni imaju muda niti su dečki. Nego obične vucibatine i mlakonje kojima fali dio starog dobrog odgoja. Nego su ih mama i tata odgojili po ovom novom Računajte na nas odgoju. To je ovaj moderni demokratski odgoj. Gdje dijete smije da ti se posere na glavu , a ti moraš da mu kažeš kako to govno na tvojoj glavi miriše , a ne smrdi. I da paziš što češ mu reči. Da ne bi povrijedio njegovu ličnost. Jer ima pravo da te po zakonu tuži itd. Pa onda ga tek pokusaš. I razgovarajte s dijetetom kažu pedijatri i psiholozi. Istina je to. Treba razgovarati. Samo jedno je razgovarati s dijetetom koje te sluša i razumije što mu govoriš i o čemu govoriš. A,drugo je pričati s djetetom koje te ni 1% ne ferma i još ti se smije u lice. E , kod tih pacijenata u moje dooba je radila ili kuhaća ili oklagija. I brzo su gradivo ukapirali. Danas bih zato odmah u haps išao jer sam ga namlatio i “mučio”.
Mi koji smo odrasli pod tim “mučenjem” nismo mlatili druge bez razloga. Nego smo znali što smijemo , a što ne. I poštovali smo starije i nemoćne. Ako nismo pomogli , sigurno nismo odmogli. Plus su nas susjedi smjeli namlatiti ako napravimo sranje. Danas je to utopija. Da je ta utopija stvarnost ne bi se ovome mladom čovjeku desilo što se desilo. Kao što mu reče mati ,nisu to ljudi to je neka podvrsta. Bolje ne može da se kaže za zlo koje su učinili. E ,da je kako treba išli bi oni meni sad na Goli Otok malo kamen gumenim čekićem da tucaju. I nakon minimalnih 5g na tom „odmaralištu“ naučili bi se redu i ponašanju. Ovako če ih pustiti jer su bili pijani itd. I nisu punoljetni itd. Klasika , pojeo vuk magarca. Sad je najbitnije da ovaj stradalnik što prije ozdravi i oporavi se.
Sreća te trojice da nisu na mene naletili. Ubio bih ih ko vola u kupusu.

Ono što je dobro u i za iseljeništvo ponekad se da primjeniti i prilagoditi i u našoj Hrvatskoj,
ili obrnuto

zato vas lijepo molim nemojte me pripajati stranački već isključivo društveno onako ljudski.

Poticajne mijere na novi, naovi, način uz sve ovo o čemu smo govorili vidim posebno potrebu da hrvatske stranke,sve vladine i ne vladina društva i udruge,konačno podjele međusobno uloge.
Kako se bi znalo tko je za što zadužen i tko može kako i na koji način pomoći,kojoj instituciji klubu i udruzi pogotovo u smislu mladog naraštaja od školovanja i obratovanja do sporta i kulture a ne samo kod izbora,stranke ili prijedsjednika.

Što želim reći,Hrvatske iseljeničke udruge u smislu poticajni mijera pogotovo one koje u kulturnom i sportskom smislu podržavaju mlade dobe neku malo poticajnu financisku špricu od države,ne znam kako domaća društva i klubovi,
drugo su si prisiljena uz sponzorstvo po potrebi
dobrovoljno zaraditi.
Osim hrvatskih dopunskih škola i HKM- hrvatski iseljenički kulturni i sportski klubovi i društva muke muče na koji način okupiti i mlade u svem mogućem kreaktivnom smislu.
Zar nije tako i u samoj Hrvatskoj kod domaćih,pa mi se često nameće pitanje zar se i to nebi moglo zajednički povezati od početka prvog razreda škol,vrlo mi je poznato da HKM okuplaju mlade od njihovog prvog dana rođenja.
Sve su to dragi moji te slabosti koje se na neki način prenašaju sa jednih na druge jer ista smo nacija a trebale bi već odavno iza nas biti.Sve se pak nemože platiti i financirati iz jednog ili samo roditeljskog džepa,društva i kulturne pak uz sve svoje aktivnosti i zaradu na feštama nemogu uvjek pokriti sve u smislu roditeljskog džepa.
Ako ne postuje uz državne poticajne mjere i državi
kvalitetni poticajni programi.

Vjerojatno onaj tko stvarno želi istinski dobro
Hrvatskoj njezinim građanima i samome društvu
da će me nadupuniti jer jedan sam malo će dobroga postići.

Hrvatima uključujućii one iz BiH,
trebala bi u stvari više pomoći i zajedička Crkva



Istina je da Hrvate Izvan Hrvatski granica diljem Europe i Svijeta najviše okuplja u smislu HKM-a njihova Katolička Crkva u kojima se najveći broj okuplja i Hrvata iz BiH nakon što je i logično jer ih vjerojatno naj veći broj otišao izvan granica, što kroz zaradom s trbuhom za kruhom, što kroz ratna vremena,nakon toga dolazi hrvatski sport,uz ono kulturno i folklorno uobičajno posebno ih ističe kroz njihovu jakost izdržljivost ponekad i Bogudana neki bi rekli prirodno upornost. Pa se nemoramo ni čuditi da ih postoji i u Hrvatskoj Vlasti što nam je napredak a ne mana.

Radeći aktivno negdje oko jedno deset lijeće u hrvatskom klubu ZRINSKI u okolici Baden Württenberga,kojeg upravo nosim pod svojim nikom odnosno imenom.Bile su to one poslijeratne godine,teške za njih i za nas, a poznato je da u Njemačkoj ima veliki broj Hrvata,najveći u iseljeništvu tako i iz BiH.
Vidim potrebu da kažem da sa njima nije bilo nikakovih društvenih problema,
koji bi se bitno razlikovali od onih Matične im domovine Hrvatske koji su ponekad neznam dali božjom voljom ili prirodno i sami svoji stranci.
Ako ćemo tako pitanje je dali se i Njemci pokrainski i regionalno uvjek dobro slažu imaju svaki svoje,uobičaje i to ih razlikuje slično i Hrvate i one iz BiH.
O svemu bimogao još puno pisati ali moram skratiti te se vratiti na ono važno i bitno što u stvari želim reći.

Hrvati bi prije trebali sami sebi pomoći,da bi mogli dati podporu i drugima.

Možda ću pretjerati ako kažem,da je dijaspora osim politička i Crkvena,
pa bi u tom smislu obostrano i skrb za nju trebala biti veća posebno za BiH.
Upravo mi u tom smislu pada na pamet,Ujedinjenje Kršćanstva kao pokušajna odskočna daska pa makar to tek bilo u probnom smislu,kako bi se moglo ćak i trećoj Muslimanskoj strani makar donekle život olakšati.Zar to nebi pomoglo i Hrvatskoj više nego ova natezanja i bezkonačna lutanja u Hrvata.

Podsjetimo se malo

Moj stav:


KADA BI DIJASPORA GLASALA ONLINE
takove pogrješke se ne bi dogodile.

O izborima ne odlučuje Dijaspora
Već svi državljani RH su hrvatski aktivni birači.

Kad mogu neke manje razvijene zemlje može i Hrvatska

Upravo mi pada na pamet za premisliti je i za prestudirati u smislu visokog obrazovanja i znanosti te bržeg i učinkovitog izhoda izbornih razultata da se ista šansa o izborima putem interneta pruži svima jednako.

To znači, birači bi se iz dijaspore i iseljeništva
automacki kako glasovi dolaze integrirali među domaće birače i nebi ih trebalo pribrojavati natajnačin ni pomišljati da na kraju dijaspora odlučuje.Vjerojatno je za pomisliti da bi i birača bilo više.
Za dobar nadzor i na kraju raspoloženjei društveno ozračje postoje i potrebno je postaviti učinkovite kvalitetne kontrole.

Vjerojemda Hrvatska ima još mnogo dobrovoljaca,
volantera i drugih dobročinitelja iz unutrašnjosti iizvan zemlje osim nas parovdje,ali joj hvali kvalitetnih programa za njihovo okupljanje.
Uz moje društvene i druge aktivnosti dajem podršku uz vas preostale i hrvatskoj internetskoj mreži.
Pa mi se nameće pitanje nebi li podrška iseljeničkim
mrežama i portalima trebala postati stvarnost hrvatskog vladajučeg sustava i radi društva i radi izbora.

Hrvatski iseljenici umirovljenici sastaju se u Hrvatskoj,na klupama,u parkovima i na plažama u skupinama i grupicama,tko zna još koje kuda njihov glas na taj način okupljanja, se u Hrvatskoj slabo čuje, nitko ih ni ne potiče na integriranje među domaće.
Nije li i to za razmišljanje u stvaranju novog društva i druženja,na području slično kao što to imaju u zemljama domaćina gdi su nekad i gdi i dan danas naši iseljenici žive i rade.

Upravo čitam da su se Hrvatski Biskopi usprotivili
protiv prijedloga o prebivalištu.


Sa obzirom na to da hrvati iz BiH razlikuju se između kategorija, iseljeništva,i kategorija manjina.
slučaj je posebno sklon međudržavnoj skrbi,brizi i dogovoru.
I sam sam mišljenja ako je to ikako moguće,ljudski bi bilo poslunuti i Biskupe kako da Hrvati iz BiH ne postanu manjine u rodnoj si domovini BiH.
Tu je i Dytonski sporazum RH ima pravo i dužnost skrbiti o njihovom poližaju.


Citat- Ako se to mora donijeti iz bilo kojih razloga, nemojmo to donositi sada, tj. dok se ne promijeni Ustav BiH, prema kojemu Hrvati nisu ni manjina.kraj citata.

Drugo je što su se mnogi odnji navikli da posjeduju dvije tri domovine, ujedno i razne benificije,kojih se nije lagano odviknuti
a nije ni u drugim državama uobičajno.

Fak...

Čitam evo po netu o mladom biatloncu i smijem se našoj gluposti. Umjesto da se čovjeku čestita i nagradi ga kako dosljeduje udarila se rasprava o tome hoče li iduće godine nastupati za Sloveniju ili za Hrvatsku. Iskreno svejedno mi je za koga če. Njegovo je da odluči. Ako je pametan i ima malo u glavi neka gleda prvo sebe i gdje je njemu bolje. A , ne što masa želi. Od mase neće dobiti kruh za život. Nego što sam stekne. Ali sad se udarila hajka na njega ako ode u Sloveniju. Neka ode , ako mu je bolje zašto da ne. Dok je trenirao i znojio se , 100% sam siguran da nitko nije znao za njega. Da uopće i postoji momak. E , sad kad je osvojio medalju navalili na njega ko mutavi. Sad če se svaki onaj VIP jebivjetar ljepiti uz njega. Mateša izjavio da če mu extra stazu napraviti da trenira i ostane u Hrvatskoj. Žalosno je da do sad staze nije bilo , a ni u skorije vrijeme sigurno neće biti. Momak je morao ići u Sloveniju da trenira. S druge strane se klinčimo kako sve imamo. Imamo duplo golo. I Kostelići su sami sve postigli. Nitko za njih nije ni znao. E , kad su počele medalje dolaziti i novci onda su se javili poreznici. Hoče i oni dio svog kolača. Užas jedan od odnosa prema malim sportovima. Nije vatreni ili nisu vatreni , i za njih nema novaca. A , vatreni su nas ovaj put daleko odveli. Hvala im za ovu pauzu na SP-u. Barem čemo se moći naspavati i neće biti one dernjave i jurnjave s autima. I ta priča o tim malim sportovima je uvijek ista. Zato mu ja ipak predlažem da ode u Sloveniju. Tamo če imati bolji status i neće ga zaboraviti kao što čemo mi. Još ne daj bože da slučajno kiksa. Onda če biti ukopan za sva vremena i vijeke vjekova. Fak sve najbolje za tvoj uspijeh i gledaj gdje ti je bolje…

Uspješna karijera Gordane Novosel


Hrvatica Gordana Novosel, zagrebačko dijete, došla je u Njemačku u grad Stuttgart kod svojih roditelja u mladim danima, nakon završenih četiri razreda osnovne škole. Njen život je tipičan za gastarbajtere onog vremena. Otac i mati na radu u Njemačkoj, kćer i sin kod bake u Zagrebu.

Opširnije

Europa je bitna za mlade, tamo se cijene rad i znanje



A što Španjolska nudi više od Hrvatske: sređeniju svakodnevicu i određene poticaje za mlade, jednostavnije stjecanje prava boravka za strance i mnogošto drugo, stoga smatram da će ulazak u EU natjerati Vladu da osigura budućnost za mlade koji samo bježe i rijetko se vraćaju.

Više

Prodje eto famozno izvlacenje za EU 2012. Sad se zna tko s kim igra , odnosno ne igra. I sto se desi poslije tog izvlacenja spada u tradiciju. A , tradicija je da se odmah proglasavaju favoriti i odvajaju tzv. slabiji ili bolji. Uglavnom pravi se racun bez krcamara po obicaju. I vec se pojedini vide kako dobivaju ulaznicu za to prvenstvo. A,da pri tom nisu ni guzicu makli sa fotelje. Onda izjave trenera ko pase ili ne pase kome...Te ovih se treba bojati , te ovih ne. Jednostavno uvijek ista sumorna i glupa prica. Brzi konji nego samari. A ,kad pocnu te kvalifikacije onda ono sve sto su laprdali pada u vodu. Jedno je jezicinom igrati nogomet , a drugo uzivo. Prica je u redu ako ima osnova , medjutim kojekva lupetanja novinara ,trenera i igraca su van svake granice. Kao biti general poslije bitke. Umjesto da se da normalna izjava za tisak i okrene se radu s igracima itd. Ono se vec prolazi , a da ni pocetak prve utakmice nije sviran. I uvijek tako. Tipicno za Balkan. Brzi jezik od pameti. Sto se mene osobno tice svejedno mi ide li tko ili ne. Apsolutno tako. Zbog cega da se zivciram. Zbog onih sto im se sad igra , a sad ne igra. Te im vrucina bila velika , te zima jaka bila itd. Milijun izgovora kad se usere. a , vecinom je tako. Jedino se pok. Drazen Petrovic nikada nije zalio. Doduse to je drugi sport. Ali rijec je o odnosu nasih igraca prema sportu. Lova je ucinila sve. I mene i tko zna jos koliko otjerala od tog sporta. Mi smo otisli , ali gluposti su i dalje ostale. Ostati ce jos. Do kada...To ne znam da odgovorim...

Utim TITULAMA sadrzane sve iznijansirane razlicitosti na nasemu planetu,

Svijet i RH su prepuni veleuvazenih visokoobrazovanih, visokoprivilegiranih, kraljevski tituliranih i pozicionisticki ustolicenih pojedinaca…..i nasuprot njima robova, neprivilegiranih i nedodirljivih kasta, djankera, siromaha, modernista, neformalista, ekonomskih imigranata, obrtnika, staleske gospode, srednjega gradjanskoga sloja itd.

Medjutim, sve te titule, bez obzira da li su stecene u akademskoj zajednici, ratnom profiterstvu, oligarhijskom prevratu, vojsci, crkvi, plemstvu itd. nisu gotovo nikada uspjele niti jednoj zemlji bez obzira na geografski polozaj, ….donijeti slobodu i gospodarstveni razvoj utemeljen na znanju, civiliziranosti, pravednosti i humanosti. Kako to. Gdje je svim tim titulama u svim tim prevratima bio privatni interes a gdje inteligencija, liderstvo i zajednicko dobro. Da li bi se ljudi kitili titulama da im iste ne donose zasticeni i povlasteni status na svim postojecim razinama, uglavnom na racun neprivilegiranih….

Porijeklo raznoraznih titula oznacava ne samo stupanj intelektualne i plemenitaske staleske pozicije u drustvu, vec su u tim TITULAMA sadrzane sve iznijansirane razlicitosti na nasemu planetu, a svaka titula imade kulturolosko, rasno, klasno, socijalno, elitno, gospodsko, kraljevsko, znanstveno, talentirano, jezicno, obicajno, plementsko, kultno, hijerarhijsko, primitivno, necivilizirano, profinjeno, geografsko, religijsko ……porijeklo pa bi bilo uputno u poslovnome i globalnome svijetu o tim razlicitostima povesti vise racuna zato sto recimo novinarima, istrazivacima, misionarima itd. takova ekstra znanja mogu doslovce spasiti zivot ako rade emisiju u visokorizicnim okolnostima.
Mass mediji svojim filmovima u nasoj svijesti vrlo promisljeno stvaraju iluzornu sliku opustenosti, tolerantnosti i namecu nam optimalni zapadnjaci dress codes izum laksega i brzega premoscivanja tih razlicitosti. …..i to zato sto visokorazvijene zemlje svijeta u svoje okrilje vrlo programirano i planski primaju ogromnu kolicinu migranata iz svih krajeva svijeta pa ih nastoje brzopotezno asimilirati u svoj stil zivota i u tome su u toj svojoj namjeri vrlo uspjesni, medjutim, prava stvarnost je naravno sasvim suprotna i o tome podrucju diskriminacije nikada nitko javno ne progovara na jedan osvjesten i obrazovan nacin.

Da li se ikada itko upitao sto se krije u glavama, obicajima, rasama, civilizacijskome razvoju, psihama, kulturama…..i svim ostalim globalnim razlicitostima pojedinaca pristiglih u civilizirane gradove svijeta iz svih ratova, stradanja, klimatskih promjena i ostalih oblika destrukcija ili namjerno poticanoga raseljavanja.

Multikompleksno obrazovanje o svim tim razlicitostima pojedinim profesijama moze doslovce spasiti zivot, zato je vazno u nase skole uvesti multikulturoloski i multireligijski medjunarodni obrazovni predmet a sam vjeronauk razlicitih vjerskih zajednica, ukljucujuci i katolicku, vratiti u obitelji i vjerske objekte zbog vrlo specificnih obrazovnih i obrednih kurikuluma.
Razliciti u ujedinjenosti mozemo brze i efikasnije usvajati veliku kolicinu svih globalnih znanja. Globalizacija nam je nametnuta, globalizacija ne poznaje granice, ona slijedi put kapitala, profita, dinamicnosti, strateskoga redizajniranja postojecih svjetskih politickih poredaka a sve radi povecanja kontrole i dominacije na planetu Zemlja od strane suprostavljenih svjetskih velesila.
U proslome smo politickome poretku imali privilegiju zivjeti staticno zato sto smo u svojoj domovini i u planskoj ekonomiji ostvarivali pravo na stalno radno mjesto a u inozemstvu na poziciju gostujucih radnika - iz oba ta statusa nasi su ljudi i zemlja profitirali - dobili su sansu izgraditi si kucu na svojim obiteljskim imanjima ako su zivjeli izvan Zagreba, a devize su mijenjane u domacim bankama i upravo zahvaljujuci gastarbajterskome novcu nasa je platna bilanca bila pozitivnija nego da smo izvozili robu u visokorazvijene zemlje svijeta. Komunizam-socijalizam je u ekonomskome pogledu bio mudar politicki poredak, maksimalno je cuvao prirodne resurse, energente i financijske institucije od otudjenja, - komunisticka privilegirana politicka klika i njihove privilegije a isto tako i guranje ideologija u prvi plan su stvorili kvalitetne preduvjete za proizvodnju rata, naravno uz svesrdno zalaganje zapada koji ratnom industrijom spasava svoje domace gospodarstvo od propasti.

. Privilegirani, VISOKOTITULIRANI sloj nije u tadasnjim i sadasnjim, za nasu domovinu i narod nepovoljnim okolnostima, rekao, hajmo….utemeljiti nasu nacionalnu strategiju razvoja utemeljenu na znanju TAKO DA OPRAVDAMO POSTOJANJE SVOJIH TITULA, .odreci cemo se svojih privilegija i otkupiti svoje nekretnine po trzisnoj cijeni a drustvenu imovinu unaprijediti svojim talentiranim znanjima, vizijom i idejama - tako da od tih titula citavo drustvo i domovina beneficiraju - jer, sve te titule i privilegirani statusi u zemlji i inozemstvu su kroz povijest nasega razvoja, propasti, ratova i izgradnje financirani proracunskim novcem. Nije zlato sve sto sije a i dijamanti nisu vjecni, taj je slogan izmisljen radi povecanja njihove privlacnosti i brze prodaje, te su dijamante u juznoafrickim rudnicima decenijima iskapali tamosnji domoroci u UK aparthejdu, a i vlasnik rudnika gospodin Oppenheimer je u konvertirao iz zidovstva na krscanstvo jer su vjerske zajednice u svijetu odigrale vitalnu ulogu u ukidanju ropstva svih postojecih oblika. Kakovu je ulogu titula odigrala u tim i takovim integracijama. Titule, titule, titule, protokol, dvorovi, krune, elitni eksterijeri, interijeri, stil zivota, prometala, privatni kapital……a na ciji racun i za ciji profit.
Gospodine generale, gospodine kralju, gospodine doktore, vasa preuzvisenost, vasa ekscelencija, vasa monarhijo s parlamentarnom demokracijom tako da ne doce do vojnoga puca, vasa veleuvazena globalna multi-multi-multi razlicita tituliranosti prakticirana u svim rasama i klasama svijeta - ZASTO planet zemlja i nasa domovina, usprkos svim tim TITULIRANOSTIMA, koje imaju svoju tezinu, vaznost i znacenje jos uvijek grca u kriminalu, korupciji, nepravdi, ropstvu, tragedijama……kako glasi titula koja je sposobna i voljna graditi pravedniji i humaniji svijet. Hajde sada bok svima, nadam se da cete u svojim komentarima utipkati puno zanimljivih promisljanja i razmisljanja.

DJURDJA na VL blogu

Kako postati mladi gospodarstvenik


Za mlade ljude koji ulaze na tržište rada otvaranje firme može biti privlačna opcija,otvoriti vlastitu tvrtku.


Zach Cutler je 22-godišnjak koji je nedavno diplomirao. On je prošle godine otvorio malu tvrtku za odnose s javnošću i razvoj biznisa. Kako kaže, pronalazak radnog mjesta nakon diplome nije bio lak i to je pridonijelo njegovoj odluci da započne vlastiti biznis:

Više